Heading 1

Heading 2

Heading 3

Heading 4

Heading 5
Heading 6

Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit, sed do eiusmod tempor incididunt ut labore et dolore magna aliqua. Ut enim ad minim veniam, quis nostrud exercitation ullamco laboris nisi ut aliquip ex ea commodo consequat. Duis aute irure dolor in reprehenderit in voluptate velit esse cillum dolore eu fugiat nulla pariatur.

Block quote

Ordered list

  1. Item 1
  2. Item 2
  3. Item 3

Unordered list

Text link

Bold text

Emphasis

Superscript

Subscript

Bol u rehabilitaciji patelofemoralnog sindroma: Što kažu vodeći svjetski protokoli?

Jedna od najčešćih zabuna u rehabilitaciji patelofemoralnog sindroma (PFPS) jest pitanje: Smiju li vježbe biti bolne?Dugo godina dominirala je mantra: "Vježbe moraju biti bezbolne." No, kada analiziramo 10 najreferenciranijih svjetskih protokola za rehabilitaciju PFPS-a, otkrivamo da stvarnost nije tako jednostavna.Istina je puno nijansiranija - i zanimljivija.

Zašto uopće postoji zabuna?

Problem proizlazi iz činjenice da različiti protokoli dolaze iz različitih konteksta:

Kada sve to pomiješamo u jednu izjavu "vježbe moraju biti bezbolne", gubimo važne nijanse koje mogu biti presudne za uspjeh rehabilitacije.

Što kažu vodeći svjetski protokoli?

Analizirali smo 10 najreferenciranijih protokola i smjernica objavljenih u vodećim znanstvenim časopisima. Evo što smo otkrili:

1. APTA Clinical Practice Guidelines (2019)

Najopsežnije smjernice za PFPSObjavljeno u: Journal of Orthopaedic & Sports Physical TherapyAutori: Willy RW i suradnici iz Academy of Orthopaedic Physical TherapyGlavni nalaz:Za akutni PFPS: Kliničari nastoje izvoditi samo vježbe koje su bezbolne.Za kronični PFPS:

"Cilj potpunog eliminiranja boli povezane s pokretom u kroničnom stanju može biti ne samo nerealan, već i medvjeđa usluga oporavku pacijenta."

Konkretna preporuka:

Što koristiti za praćenje:

2. Mass General Hospital Rehabilitation Protocol

Jedan od najkorištenijih kliničkih protokola u SAD-uStav o boli:

Ključni princip: Vježbe se izvode kroz opsege pokreta koji minimiziraju patellofemoralni stres, s ciljem postizanja bezbolnog opsega pokreta.Provokativne aktivnosti za testiranje:

3. Brigham and Women's Hospital Standard of Care

Boston, Massachusetts - vodeća institucija za sportsku medicinuStav o boli:

Test ekscentričnog spuštanja sa stepenika: Pacijent stoji na 15 cm stepeniku i spušta se ekscentrično kontroliranim pokretom. Pozitivan test = konkordantna reprodukcija simptoma (ista bol kao u svakodnevnim aktivnostima).Važno: Bol nije nužno kontraindikacija - koristi se kao dijagnostički alat i vodič za progresiju.

4. Dr. Ronak Patel's PFS Rehab Protocol

Široko korišten protokol među američkim fizioterapeutimaFaza I (Akutna faza):

Ključno: Napredovanje u sljedeću fazu nije bazirano na vremenu, već na kliničkoj slici. Ako ima boli - ostajemo u Fazi I.Princip: Stroga bezbolnost u akutnoj fazi, postupna progresija prema toleranciji na opterećenje.

5. Physio-pedia Consensus Protocol

Svjetski konsenzus fizioterapeutaStav o boli:

Važan nalaz: Propriocepcija je smanjena kod pacijenata s PFPS-om - čak i u nesimptomatskom koljenu. Zato proprioceptivni trening mora biti bezboln kako bi mozak mogao pravilno integrirati senzorne informacije.

6. PMC Physical Therapist Perspective (2019)

Glaviano & Keenan - najcitiraniji pregled pristupa PFPS-uKLJUČNA DISTINKCIJA:Za AKUTNI PFPS:

"Izbjegavanje boli i egzacerbacije simptoma je kritično."

Za KRONIČNI PFPS:

"Kliničari mogu postaviti prag prihvatljivih simptoma (npr. 5/10 na numeričkoj skali boli), s fokusom na povećanje funkcije umjesto potpunog izbjegavanja simptoma."

Pravila bolnosti (Soreness Rules):Razvili Fees et al. i Adams et al. za donji ekstremitet:

  1. Simptomi se ne smiju povećati tijekom aktivnosti
  2. Simptomi se ne smiju povećati dan nakon aktivnosti
  3. Bez povećanja oticanja nakon aktivnosti

Ako su sva tri uvjeta zadovoljena - progresija je sigurna.

7. Silbernagel Pain-Monitoring Model (2007)

Revolucionarni pristup koji je promijenio razmišljanje o rehabilitacijiStudija: Randomizirana kontrolirana studija s 38 pacijenata s Ahilovom tendinopatijom (princip primijenjen i na patelarnu tendinopatiju i PFPS)Dvije grupe:

Rezultat: Nema značajne razlike u brzini oporavka. Obje grupe su pokazale značajno poboljšanje (P<0.01).Zaključak: Pacijenti mogu sigurno nastaviti s aktivnostima pod uvjetom da prate bol i prilagođavaju opterećenje.

8. Tendinopathy Protocols - Alfredson & Cook/Purdam

Specifično za patelarnu tendinopatiju ("jumper's knee") - direktno relevantno za PFPSAlfredson Decline Squat Protocol:Najpoznatiji protokol za patelarnu tendinopatiju, revolucionaran jer je prvi sugerirao "vježbanje u bol".Protokol:

Zašto kosina od 25°? Jednonožni čučanj na kutovima >15° rezultira s 40% povećanjem maksimalne sile patelarne tetive. To maksimalno opterećuje ekstenzore koljena na ekscentričan način.Cook & Purdam Continuum Model - Faze progresije:Izometrija (Faza 1):

Izotonika (Faza 2): Započinje kada je bol tijekom ekscentričnih vježbi prihvatljiva: VAS ≤3 bodaTrokategorijski ishodi:

9. E3 Rehab Protocol (2025)

Moderan, pristup temeljen na znanstvenim dokazima, popularan među sportskim fizioterapeutimaIndividualizam kao ključ:Nema univerzalne "ispravne" razine boli. Svaki pacijent određuje svoju razinu tolerancije:

Trostruko praćenje:

  1. Tijekom vježbe: Je li bol podnošljiva?
  2. Odmah nakon: Je li bol bolja, gora ili ista?
  3. Sljedeći dan: Test provokativnog pokreta

Primjer:Dan 1 - Jednonožni čučanj: 3/10 bolIzvođenje vježbi unutar tolerancijeDan 2 - Isti test: 6/10 bolInterpretacija: Premalo oporavka. Nisi napravila štetu, ali smanji volumen ili intenzitet.Ključna mudrost:

"Povećanje funkcije neće uvijek korelirati s linearnim smanjenjem boli. Ako prijeđeš s trčanja 1 km uz 3/10 bol na trčanje 3 km uz 3/10 bol kroz 3 mjeseca - to je značajan napredak."

10. JOSPT Load Management Protocol

Silbernagel et al. - Upravljanje opterećenjem u tendinopatijiNumerička skala boli (NPS) i intenzitet treninga: